Izljevi mentalne dijareje.

utorak, 07.01.2014.

naslov.

Mrzim kad mi u misli dolaziš zajedno s mirisom.

- 19:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 03.01.2014.

.

Danju, nakon sna, obično radim nešto. Dovoljno je svjetla. Čak i previše, da bih bila sama. Ili tužna.
Zavežem se stvarima za obaviti. I pametno ignoriram plač. I bol u prsima. Ni tišinu više ne podnosim.
Počela sam se hrabriti čašom vina, svaki put kad se trbušna šupljina sumnjivo zgrči i u očima mi se pojavi njegov lik, onako kad me ljubi.

Odem van. I začudo, u silnoj gomili, dok sam pijana i okružena personama, tada se spusti sve na mene.
Odem u toalet, panično, jer me boli. Zaključam se, sjednem na školjku. Zamahnem jako i glavom i tijelom dok udišem zrak otvorenih usta jer me guši svaka misao i svaki otkucaj srca, i udarim potiljkom u zid iza sebe.

Kad dođem doma otkrijem da imam čak i krvavu ranu otraga, na glavi.
Ništa to nije strašno, dok ne legnem među plahte, u mrak.
Onda me iscijedi cijelu, samelje i pojede. Nešto strašno me samelje i pojede.
Dok ne zaspim i probudim se sama.

- 00:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 11.12.2013.

Što onda?

Prije 365 dana život je bio poput novih, uglačanih, sjajnih, mirisnih bisera nanizanih u čvrstu i toplu ogrlicu.
Tri stvari bile su dobre.
Moja srodna duša bila je živa.
Moja obitelj bila je zdrava.
Imala sam zjenicu oka svoga. On i ja zamišljali smo svoj mali plavi dom u budućnosti, stremili ka uklapanju naših malih svemira u jedno, radovali se pahuljama, udisali zimu, hranili se čajem i jedno drugim, brojali zvijezde, sanjali, sanjali, sanjali, voljeli se.

Onda je moja srodna duša umrla. Ne, on nije bio moj ljubavnik. Nije bio moj partner. On je moja krv. Onaj koji je imao iste oči kao moj tata. Sunce koje me hranilo. Odgovorno tvrdim da je on bio moja srodna duša. I da se srodne duše uvijek nađu, u različitim svjetovima i svemirima, u različitim ulogama. Pa smo se tako i moja srodna duša i ja našli, kao krv jedno drugoga. On moja, ja njegova. Kako inače mogu toliko stvari reći glasom kakvim ih je on govorio? Kako mogu svi gledati u mene i govoriti da smo isti? Kako ako on nije oslikan u svakoj suzi koja bezuspješno pokušava očistiti moje tijelo?

Kada je moja srodna duša umrla, moja obitelj se razboljela. Još ne stoji na svojim nogama, ljulja se sa strane na stranu kao brod pun putnika sa morskom bolešću.

Kada je moja srodna duša umrla, otjerala sam zjenicu oka svoga, srušila san o malom plavom domu, otjerala ga da bude sam, i ostala sam sama. Zvijezde, čaj, snovi. Nije mi bilo dovoljno. Nisam bila sretna. Zatvorila sam poglavlje, njega otjerala u tugu, a ja ostala na onoj točki gdje je moja srodna duša prestala da diše.

Još nisam sretna. Što onda kada se ogrlica mirisnih bisera raskidala i svi biseri ispali iz nje?
Što kada 179 dana svaku noć natapaš jastuk suzama i preklinješ Nebo da ti vrati tvoju srodnu dušu, tvoju krv? Što kada ti ni obitelj koja ozdravlja ne može dati mir? Što kada si tužan toliko da ti se svaku večer srce kroz pore probija iz grudi van? Što kada sve obavljaš dobro, makar i u zadnji tren, ali dobro, i mehanički? Što kada se raspadaš gore nego lijepa ogrlica, kada vrištiš bez glasa, kada se život onakav kakav je bio završi, kada je vrisak u šakama, potisnut plahtama jedino olakšanje bez olakšanja koje imaš?
Što kada ne želiš dalje bez svoje srodne duše, bez svoje krvi, što kada ne možeš biti cjelovit bez njega?
Meni je pola srca umrlo s njim. Meni je pola želje da živim otrgnuto i stavljeno u njegovu urnu.
Ne mogu.
Boli me i ne mogu.
Ne želim bez njega.
Ne želim.

- 21:29 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 02.11.2013.

Boli me.

Gužva u sistemu.
Srce.
Malo riječi za previše stvari.
Ne mogu doći do sebe. Ni do tebe.
Ni do čega.
Opet sam izgubila svoje Riječi. Opet.
Nemaš pravo nesvjesno mi oduzimati Mene. Nemaš.

- 22:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 21.09.2013.

Ovalni nokti.

Sjećam se kako sam ti jednom zabola nokte u kožu. I napravila četiri krvavocrvene pruge na leđima.
Jednom sam te skoro pojela.
Sjećam se kako sam te ljubila po ranama na leđima. Mazala ih propolisom.
Znam ti svaku bolnu točku i svaki živčani završetak. I na koži i na srcu.
Na sve moguće načine sam te povrijedila.

- 21:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.09.2013.

I spavaj.

Diši. Sa moje lijeve strane. Tamo mi je srce.

- 14:08 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 31.08.2013.

Magla.

Jutra su počela postajati maglovita. Prespavala sam ih previše da bih to primijetila. Čak i kad zapalim zadnju cigaretu i udišem miris svježe vruće kave iz moje velike šalice, i dovršavam poglavlje o učenju, nije mi žao. Sretna sam i nije mi žao.
Negdje je tamo, gdje je jutro možda ljepše, možda ružnije. Možda hladnije, možda i toplije. Možda se tek budi, možda tek pada u san. Možda miriše nečiju kosu, možda steže nekoga. Možda spava sam.
Ja se vraćam iz polumrtvih, i nije mi žao.
Znam da ću padati opet, ali mi nije žao.

- 06:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 24.08.2013.

zašto bih ja?

Kad si prestar da osjetiš potres bojim se da je malo toga što ti može pomoći.
Jednom sam pijana nekom pričala da i uragane treba prihvatiti da dođu kako dođu i da pometu sve što im je na putu. Nekad moraš biti i prirodna katastrofa.
A toliko sam se trudila da ne serem i ne govorim unaprijed, pa sam opet sama gazila po vlastitim govnima.
Nikad nisam imala sređen tok misli, pa je valjda zato malo kad nešto što je izašlo iz mene bilo sređeno i klasificirano.
Ali kad te netko toliko umrtvljen i samu umrtvi, i osjećaš se staro i bespomoćno, i neživo, posebno je teško biti sređen. Umjeren još manje. Blokiraš i nedostaje ti sve što te ikad činilo živim. I kad te sve to živo, svježe i rascvalo opet poklopi, srce ti se dijeli na dvije polovice i raspada se, a ti još uvijek voliš onu umrtvljenu lešinu koja te sputavala.

Nevezano za išta, krenuh samo napisati da mi je pas jučer pojeo najdraže sandale i da bih trebala učiti motorički razvoj djeteta.

- 23:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 23.08.2013.

Čudovište.

Zeleno, zeleno, zeleno.
Ljubomorna sam.
Zelena odvratna ruina.

- 01:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.08.2013.

Anestezija.

Noć je topla i žalosna.
Toliko toga ti vrišti iz mene, a opet u meni i na meni nema ništa.
Osim mojih očiju u lokvama raskvašene maskare.

Raspad sistema.

- 02:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #